U današnjem članku vam donosimo jednu jako tužnu potresnu a istovremeno i lijepu.Naime radi se o Ramizi iz Tuzle koja je preživila jako bolno iskustvo na samom porođaju gdje su rekli da joj je beba umrla.,a u ustvari istina je daleko od istine.
- Priča Ramize Vuković iz Tuzle je jedno od onih svjedočanstava koje duboko potresu, jer prepliću majčinsku snagu, gubitak, sumnju i nepokolebljivu potragu za istinom. Naizgled obična životna priča – ljubav, brak, očekivanje djece – pretvara se u emocionalni vrtlog koji traje više od dvije decenije.
Ramiza se, kao mlada žena, našla u situaciji da očekuje troje djece. Iako je trudnoća od početka bila izazovna, ona se hrabro nosila s tim. Kada su ljekari otkrili da nosi trojke, to je bio početak i njenih radosti, ali i strahova. Trudnoća nije prošla glatko – komplikacije su se pojavljivale, a hospitalizacija u sedmom mjesecu i reakcije njenog tijela bile su signal da nešto nije u redu.
- Najtragičniji trenutak dolazi s porodom. Umjesto carskog reza, uprkos preporukama, porod je krenuo prirodnim putem. Komplikacije su dovele do toga da je, kada se probudila iz anestezije, obaviještena da je jedno dijete preminulo. No Ramiza, pod sedativima i zbunjena, nikada nije dobila odgovore koji bi smirili njen nemir.
Sumnje su se počele javljati vrlo brzo. Dolazak nepoznatog bračnog para u bolnicu, čudni pogledi i nejasne poruke, kao i činjenica da svoju djecu nije vidjela odmah nakon poroda, samo su dodatno potpalili unutrašnji osjećaj da nešto nije kako treba. Tek uz prijetnju policijom, dobila je svoje dvije djevojčice – ali trag treće bebe ostao je neizbrisiv.
- Dvadeset šest godina kasnije, Ramizina intuicija se, čini se, pokazuje istinitom. Zahvaljujući nizovima neobičnih susreta i informacija, saznaje da je njena treća kćer – Dijana – živa. Još nevjerovatnije, nastupa na Folk Showu, potpuno nesvjesna vlastite prošlosti.Ono što je trebalo biti vrhunac radosti – potvrda da dijete koje je smatrano izgubljenim živi – završava teškom tragedijom. Ramizin suprug, Aldi, ne izdržava emocionalni pritisak saznanja i doživljava srčani udar koji mu oduzima život.
Kroz sve to, Ramiza ostaje simbol istrajnosti. Nije pokleknula ni pred godinama šutnje, ni pred nepravdom, ni pred bolom gubitka. Danas, sa još većom odlučnošću, planira iznijeti svoju priču pred sud u Strasbourgu, kako bi razotkrila propuste i moguće zloupotrebe u zdravstvenom sistemu. Više od svega, želi ponovno povezivanje svoje djece – sada odraslih ljudi – koji nisu znali jedno za drugo.
- Njen život je priča o majci koja nikada nije odustala, o ženi koja nije tražila osvetu, već samo istinu. Njena borba je podsjetnik koliko nepravilnosti u sistemu mogu uništiti živote, i koliko jedna majčina ljubav može izdržati.Bez obzira na to hoće li pravda biti brzo zadovoljena, Ramiza je već pokazala ono najvažnije – da istina, ma koliko zakopana, uvijek pronađe svoj put do svjetla.
