Koncert Zdravka Čolića u Trebinju privukao je publiku iz više zemalja regiona, ali je jedna kratka, spontana scena sa bine zasjenila i same hitove zbog kojih su ljudi došli. Dok je pjevač u vreloj ljetnoj atmosferi nastupao pred punim prostorom, vodom iz male flašice rashladio je fanove u prvim redovima, a zatim je praznu ambalažu nogom šutnuo prema njima.
Taj potez izazvao je vrisak, smijeh i aplauz, a snimci su ubrzo počeli kružiti društvenim mrežama.
Za publiku koja godinama prati Čolićeve nastupe, koncerti tog tipa nisu neobični samo zbog pjesama, nego i zbog načina na koji on održava kontakt s ljudima ispred bine. Njegov scenski nastup već decenijama se povezuje s profesionalnošću, energijom i neposrednošću, pa je zato i ova scena doživljena kao trenutak u kojem je pjevač pokazao svoju opušteniju stranu.
Mnogi su upravo u toj spontanosti prepoznali razlog zbog kojeg njegove večeri često ostanu upamćene i nakon posljednjeg tona.
U Trebinju je atmosfera bila takva da je publika gotovo svaki stih pjevala zajedno s njim. Od prvih pjesama pa do trenutka kada je posegnuo za flašicom vode, koncert je tekao u znaku velike energije i stalne razmjene između izvođača i gledalaca. Na binu i prema prvim redovima stalno se vraćao isti osjećaj bliskosti, a upravo je on pripremio teren za gest koji će se kasnije najviše prepričavati.
Koncert je održan u gradu na Trebišnjici, a interesovanje za njega bilo je toliko da su se ulaznice tražile unaprijed i da su fanovi pristizali iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Među njima su bili oni koji Čolića prate još od ranih faza njegove karijere, ali i mlađi slušaoci koji su njegove pjesme naslijedili kroz porodicu.
Upravo takav sastav publike često se vidi na njegovim nastupima, gdje se susreću različite generacije, ali i isti refreni koji ih povezuju.
Vruća večer dodatno je pojačala potrebu za osvježenjem, posebno za ljude koji su stajali uz samu ogradu i pratili svaki njegov pokret. Kako je nastup odmicao, Čolić je primijetio atmosferu i odlučio da je na svoj način još više podigne. Uzeo je malu flašicu vode, prišao ivici bine i polio publiku u prvim redovima, što je odmah izazvalo reakciju onih kojima je voda došla kao dobrodošlo rashlađenje.
Reakcije iz prvih redova bile su glasne i spontano veselje širilo se kroz cijeli prostor. Neki su pokušavali da se još više približe, drugi su nastavili pjevati i smijati se, a cijela scena djelovala je kao dio koncerta, a ne kao nešto što ga prekida.
Čolić je u tom trenutku ostao u ritmu pjesme i nije pravio dramatičan prijelaz, već je sve izgledalo kao prirodan dio večeri u kojoj se publika i izvođač prate gotovo bez distance.
Ono što je uslijedilo nakon polijevanja privuklo je još više pažnje. Umjesto da praznu flašicu ostavi na bini ili je preda nekome iz ekipe, pjevač ju je nogom šutnuo prema publici, gotovo kao da je riječ o laganoj lopti. Taj gest je izazvao novo iznenađenje i dodatni smijeh, jer je od čovjeka kojeg mnogi doživljavaju kao gospodskog i odmjerenog izvođača malo ko očekivao baš takvu improvizaciju.
Iako je dio prisutnih bio zatečen, poznavaocima njegovih nastupa nije posve nepoznato da Čolić povremeno koristi vodu kako bi tokom ljetnih koncerata rashladio ljude u publici. Takvi potezi ranije su se mogli vidjeti i na drugim nastupima, naročito kada visoke temperature dodatno otežavaju višesatno stajanje i pjevanje. Ono što je u Trebinju bilo drugačije nije sama voda, nego način na koji je riješio praznu ambalažu.
Snimci su se ubrzo pojavili na društvenim mrežama, jer su mnogi posjetioci koncert pratili kroz kamere svojih mobilnih telefona. Na objavama se moglo vidjeti da je neobičan trenutak zabilježen iz više uglova, a reakcije korisnika uglavnom su se kretale između oduševljenja i čuđenja. Jedni su ga opisivali kao simpatičan dokaz bliskosti s publikom, dok su drugi isticali da je potez bio neočekivan za izvođača njegovog renomea.
Bez obzira na različita tumačenja, većina komentara svodila se na isto: Čolić i nakon toliko godina uspijeva zadržati energiju koja publiku uključuje u svaki dio nastupa. Na njegovim koncertima, kako se često pokazuje, ne pamte se samo pjesme nego i mali, neplanirani detalji koji brišu granicu između bine i gledališta. U Trebinju je upravo takav detalj postao centralna tema večeri.
Ovakvo ponašanje Zdravka Čolića ranije je bilo spominjano i u medijima. U emisiji „Stars specijal“ na Kurir televiziji govorilo se o njegovim nesvakidašnjim gestovima tokom koncerata, a tada je naglašeno da pjevač voli da se igra s publikom te da takvi potezi nisu zlonamjerni. Umjesto toga, oni se opisuju kao dio njegove energije, humora i načina na koji održava atmosferu tokom nastupa.
Upravo zbog takve reputacije, scena iz Trebinja ne djeluje kao incident nego kao trenutak u kojem je pjevač potpuno reagovao na raspoloženje publike. Njegovo ponašanje na sceni nije bilo ukočeno ni strogo pripremljeno, već je odavalo utisak izvođača koji se prepustio trenutku.
Za ljude koji su stajali u prvim redovima to je značilo direktan kontakt s umjetnikom kojeg godinama prate, a za sve ostale još jednu priču koja će se prepričavati poslije koncerta.
Koncert je tako ostao zapamćen po pjesmama koje je publika pjevala uglas, po velikom broju posjetilaca i po atmosferi koja nije padala tokom cijele večeri. Ipak, ono što je taj događaj izdvojilo iz niza sličnih nastupa bila je obična flašica vode koja je u jednom trenutku postala dio zajedničke uspomene. U takvim trenucima često se najbolje vidi zašto njegovi koncerti godinama privlače ljude različitih uzrasta i navika slušanja.
Dok su se reflektori gasili i publika polako napuštala prostor, upravo se ta mala improvizacija najviše prepričavala. Nekima je bila smiješna, nekima neočekivana, a mnogima samo još jedan dokaz da Čolić i dalje zna kako da publiku drži uz sebe do samog kraja.
U Trebinju je jedna obična flašica vode nakratko postala najupadljiviji predmet na koncertu, a s njom i uspomena koju su odnijeli ljudi iz prvih redova i svi koji su kasnije gledali snimke.
Upravo zbog takvih trenutaka njegove večeri rijetko ostaju samo muzički događaji. One se pretvaraju u skup malih scena, reakcija i zajedničkih emocija, a trebinjski koncert je dobio još jednu takvu epizodu. Publika je došla zbog pjesama, ali će mnogi taj nastup pamtiti po osmijehu, vodi i jednom neobičnom šutu prema prvim redovima.
